Čičkovo ulje za njegu i sjaj Vaše kose

 
 

Almici i Seki

Čičkovo ulje za njegu i sjaj Vaše kose koštalo me Kod Čoja dva kaema. 

Na poledjini prozirne bočice, sastojci/ingredients, na engleskom molim lijepo, sljedeći su: 

Ethyl Eshyl Cocoate

Vegetable Oil

Vitamine E

Perfume

Proizvodi

« EZ » d.o.o. Busovača

Kaćuni bb 72264 Kaćuni

Bosna i Hercegovina

t/f +387 809 30 591 012

e- mail /info@tisal. ba

www.tisal.ba

Najbolje upotrijebiti do 30/04/2015

50 ml

Made in BiH

PVC

I minijaturni logo za zaštitu planete s stiliziranim čovječuljkom nadnijetim nad našom planetom

Sve te važne i korisne informacije ispisane sićušnim bijelim slovima nalaze se skupa sa kod barom na poledjini neugledne bočice. Nepoznati su nam ostali procenti sastojaka, ali s bočicom Čičkova ulja za njegu i sjaj Vaše koja ne prelazi 100 ml, možete bezbrižno sjesti u avion !

Ethyl Eschyl Cocoate je kemija, ali, vele na internetu, bezopasna, razgradljiva. Povezuje ono što se inače samo neće miješati, npr. ulje s vodom. Čičkovo ulje za njegu i sjaj Vaše kose miriše pomalo na benzin i na prašnjavi asfalt po kome su upravo pale krupne kapi ljetne kiše. 

Kod Čoja je neka vrsta mega kineskog dućana, Alibabina pećina,  gdje je moguće naći SVE  i JEFTINO i LOšE KVALITETE od igle do lokomotive, plastično cvijeće, alat, suđe, sanitariju, kozmetiku, lavore, kade, kante, metle, ventile, žarulje, crijeva za zalivanje vrta, bazene za djecu, brda šarene plastike, sintetike, odjeću, rublje, obuću, za sve uzraste i veličine, itd. Sudeći po imenu, ja bih se usudila ustvrditi da biznis ne drži kinez jer usprkos izvanredne mimetičke sposobnosti azijskog čovjeka ne vjerujem da bi svom dućanu dao ime Kod Čoja tj. kod malog čovjeka, kod čovječuljka. Ujna Desa tvrdi da kad obiđe cijeli grad u potrazi za nečim, e naći će to nešta garant Kod Čoja. Fantastični kaos uredno je rasporedjen na policama od poda do plafona u tri ili četiri prostorije koje se nadovezuju jedna na drugu, a po kojim neprestano zuji roj prodavačica odjevenih u identične zaštitne kecelje, plus par muškinja čiji posao je više savjetnički. Kao i obično, žene rintaju, a muški savjetuju. Od moćnog i opojniog koktela mirisa plastike, skaja, boja, lakova, deterdžanata raznih vrsta, ljeti kod Čoja skoro je nemoguće i disati kako treba.

PS Busovača ? Naziv tog grada budi u meni viziju simpatičnog gradića bogu iza ledja, a kaćuni tj. šafrani, plavi su cvjetovi s narančastim tučkom i prašnicima, i prvi vjesnici proljeća i sunca. Nisam znala da u našem dobu sveopće numerizacije još postoje ulice bez brojeva pa se dakle vode kao bb tj. bez broja. Fino bogami !

Mali osvrt na rodoljublje i Sidranova reakcija

Smatram da rodoljublje - kao uostalom i pripadnost nekoj od vjera - spada u sferu privatnosti, da je to osobna stvar koju čuvaš striktno za sebe. Ljubav i privrženost svojoj zemlji, namjesto javnim busanjem u prsa, iskazuje se konkretnim djelima, uzornim ponašanjem, poštivanjem općih civilizacijskih principa, od kojih je glavni onaj da ne činiš zlo.

Toliko na temu povezanu s pjesmom o Gavrilu Principu mostarskog pjesnika gdje ga on veliča i pravda.

Vijećnica na kutiji cigareta iz rata 1992-1995

Što se tiče Sidranove pjesme posvećene Gavrilu, evo autorove hitre reakcije na moje Pismo iz Pariza od 11 novembra 2013 :

Draga Suada,

Nimalo mi ne smeta tvoja interpretacija mojih stihova. Ne valja praviti grube greške, pa ispravljam: Gavrilo kome je posvećena pjesma Ars poetika, u stvarnosti jeste moj kum, kolega sa studija, Gavrilo Grahovac (potonji potpredsjednik Vlade FBiH, ministar kulture, itd.) i ta pjesma nema nikakve veze sa G. Principom ni sa atentatom. Ni vremenski, ni idejno, ni nikako! Štono djeca kažu: niđeveze ! Posvetu je 'zaslužio' ne samo našim dvostrukim kumstvom i godinama prijateljevanja, nego smo zaista zajednički došli do formulacije poetičkog principa po kojemu 'pjesma mora biti TAČNA PO SVEMU A PRECIZNA U IZRAZU'. Gabrielom ga je imenovao naš drugar Ivan Kordić, i bila je to naša zajebancija sa pravoslavno-katoličkim 'razlikama'. Tumačima je, međutim, sve dopušteno, pa i ti možeš nalaziti veze kojih autor nije svjestan, niti su mu bile cilj.

Drugo: ja umijem pisati i etimološki, i mogao sam pjesmu nasloviti 'Ars poetica', međutim ja sam svjesno odabrao domaći (fonetski) oblik, možda sam pogriješio što nisam išao skroz: O pjesničkom umijeću, ili: Umjetnost pjesništva... no tada je nama i 'ars poetika' zvučalo sasvim 'naški'.

S.

Za kraj, puno hvala Sidranu i kratki komentar na važno objašnjenje koje mi je poslao :

Nadam se da će u nekom od budućih izdanja njegove Ars Poetike, posveta glasiti izričito :

Gavrilu Grahovcu 

Što se tiče formulacije TAČNA PO SVEMU A PRECIZNA U IZRAZU voljela bih istaći da je to samo jedan od poetičkih principa, a svakako ne odlučujući. Znanstvene formule, teoreme i aksiomi takodjer su tačni po svemu i precizni u izrazu, ali im to ni u kom slučaju ne daje status pjesme !

Svako dobro i čuvajte se !

Dva pjesnika o Gavrilu Principu

Sarajevski, ali i onaj iz Dallas-a, dva su atentata neizbrisiva iz kolektivne memorije. Ne znam da li je neko napisao ili će pisati pjesme o ubici JF Kennedy-ja. Sve je moguće.

Dva poznata bh pjesnika napisali su pjesme o sarajevskom atentatoru. Aleksa Šantić učinio je to početkom, a Abdulah Sidran krajem 20-og stoljeća. Mostarski pjesnik u svojoj pjesmi uglavnom predočava politički kontekst tog vremena, implicitno pravdajući izvršioca zločina, dok Sidran želi predočiti duševno stanje, previranja, te pripreme koje su prethodile Principovom zlokobnom činu.

Potsjetimo se ovdje kako se šematski sarajevski atentator smatra ili teroristom ili pak junakom (često vidovdanskim). Nema puno nijansiranja izmedju jedne i druge percepcije.

Šantićeva pjesma naslovljena Gavrilo Princip patetični je krik, podsticaj i ohrabrenje onom ko se usudi izvršiti « svetu osvetu » , nad « huljom » čiji « pogani steg » vijori nad « rodnim ognjištem », skrnavi ga i « ruglo baca na nj » ! Pjesnik Emine nervira se i srdito pita da li je njegov narod stoka, crv, i « gde plam i krv » . Gnjevno baca u lice čitaoca 'jaram', omiljenu feudalnu metaforu. Pošto je Bosna i Hercegovina, u Šantićevo doba, teorijski u sklopu Presvijetlog Divana ali de facto pod austrijskom okupacijom, nema uz 'jaram' neizbježnog epiteta turski, ali imamo pravo zapitati se je li subliminalno ubacio u istu vreću oba tirana, tj. osmanskog i austrougarskog. Pjesma je napisana ekonomično, ekavicom. Vrvi od usklika. Čudnovato pak, nekako anakronično, da je nastala 1920 godine. Ili je možda objavljena 1920, a pjesnik ju je vizionarski sklopio ranije pa je objavio nakon što su atentat i svjetska klaonica koji su joj uslijedili, već bili prošlost.

Posljednji Šantićevi stihovi su u pravom kamikaza stilu:

S burama osvete svete nek sveti bukne boj

I žuti lipsaju hrti!

Sa pesmom carski i gordo uprimo pogled svoj

U oči studene smrti!

Nek pun

Lepote

Sine kô maj

S naše

Golgote

Vaskrsni sjaj!

Zanimljivi su ovi 'žuti hrti', najvjerovatno aluzija na zastavu Austrougarske. Pomalo iznenadjujući epitet 'carski' najvjerovatnije je pjesnikovo poistovjećenje s ruskim saveznikom, rivalom habsburske monarhije.

Toliko o ovoj pjesmi koja osim povijesne, za mene, nema neku poetsku vrijednost. Nažalost je to slučaj sa većinom takozvanih rodoljubnih pjesama ovog, ali i drugih pjesnika.

Pogledajmo sad malo kako stoji stvar sa Sidranom, našim suvremenikom i slavnim stanovnikom Goražda. Pjesnik se prilično zabavio slučajem Princip. U zbirci « Sarajevski tabut » dvije su podugačke pjesme izričito na temu atentatora, a pjesnik mu je takodjer posvetio i pjesmu naslovljenu Ars Poetica. E, nije to mala stvar. Nažalost, Sidran piše Poetika, namjesto Poetica, ali nećemo sad biti pravopisne cjepidlake. Ne možemo još i zahtijevati da bude i stručnjak za finese latinskog jezika.

Nas sugradjanin poznati pjesnik puno je svojih pjesama posvetio članovima familije, kolegama-pjesnicima, mrtvim i živim. Potpuno normalna i široko rasprostranjena pojava. U prvi mah pomislila sam, logično, da bi i njegova Ars Poetika mogla biti posvećena nekom pjesniku zvanom Gavrilo. Prevarila sam se. Evo sljedeće indicije i skice dokaza :

Oči ludjaka u ponoć prepune su strašne svjetlosti, stoji u pjesmi Ars Poetika.

Lubanja puni se strašnom svjetlošću, stih je iz pjesme Gavrilo bunca, noć uoči Pucnja

Čudnovato ali i zanimljivo je takodjer da se negdje u sredini Ars Poetike pjesnik obraća Gavrilu nazivajući ga nježno andjeoski Gabrijel, smatrajući ga na neki način 'rajom' ! Pjesnikom ???

Mi, lirici smo, zgrčenih lica, pjesma mora biti

tačna po svemu, a precizna u izrazu rekosmo li tako, Gabrijel moj ?

Historijski izvori koji su poslužili kao osnova Sidranovih pjesama o sarajevskom atentatoru su izvještaj sa sudjenja Gavrilu Principa i knjiga Vladimira Dedijera, Sarajevo 1914. Naslov prve pjesme je Brauning 7,65. Vježba gadjanja. Drhti Gavrilova ruka. Ukratko, radi se o nekoj vrsti buncanja, grozničavog monologa naratora koji par sedmica prije atentata, u topčiderskoj šumi u blizini Beograda, vježba gadjanje iz pištolja, pucajući u borove.

U drugoj pjesmi, kronološki povezanom s prvom, naslovljenoj Gavrilo puca, noć uoči pucnja

narator nastavlja buncati, povjeravajući čitaocu svoju 'bolesnu žudnju' (sintagma « bolesna žudnja » dokumentarni je detalj izvučen iz izvještaja sa sudjenja GP). Dalje nas uvjerava da nakon što realizira svoju bolesnu žudnju, kad bude mrtav, onda će 'pucati od zdravlja' jer 'drukčije biće sve u stropoštanom svijetu'.

Bezbeli je tako i bilo.