Dobro došli !







Suada Toz

10/06/2020

Zdenac




Evo mog prijevoda Zdenca pjesme-basne koju je Victor Hugo napisao u izgnanstvu na otoku Jersey. Nalazi se u čuvenoj zbirci Razmišljanja (Contemplations) u kojoj je sabrano 158 pjesama napisanih izmedju 1830  i 1855 godine. 

Osim pohvale mudrosti životinja i kritike gluposti homo sapiens-a ova pjesma sugerira da postoje dvije vrste živih bića: one koje privlači materijalizam, i oni čiji je ideal duhovnost, ali da i jedna i druga vrsta može koegzistirati u miru. 

Ja sam tako shvatila ovu pjesmu, ali postoje i druga tumačenja.


ZDENAC

Lav živio blizu zdenca; orao
Također žeđ je tu gasio

Desi se da dva junaka, kraljevi obojica
Jednog dana kraj zdenca sretnu se -
Tako katkad Bog sudbinu odredi -
Tu gdje palme zelenilom mame
Putnike nenamjernike 

Nakon upoznavanja dvojica bitku zadjenu 
I na koncu i jedan i drugi poginu
Dok su posljednji dah izdisali
Orao lebdeći iznad njihovih glava 
Reče im sjajni: " Svijet vam 
Premalenim bješe. Eto, sad ste samo sjene.
O, prinčevi! Vaše kosti do jučer mlade pune života
Postat će sutra bjelutci bezlični 
Pomiješani s kamenjem na putu

Praznoglavci ! Čemu teški rat borba gorka dvoboj
Osveta besmislena?
Ugledajte se na mene orla 
Opkoljen samoćom
Živim u miru s lavom
Obojica žeđ tolimo na istom izvoru
Kraljevi smo i jedan i drugi
Eto njemu šuma, planina, ravan
Ja za sebe imam nebesa !

Evo i originala:

LA SOURCE 

Un lion habitait près d'une source ; un aigle
Y venait boire aussi.
Or, deux héros, un jour, deux rois - souvent Dieu règle
La destinée ainsi -

Vinrent à cette source où des palmiers attirent
Le passant hasardeux,
Et, s'étant reconnus, ces hommes se battirent
Et tombèrent tous deux.

L'aigle, comme ils mouraient, vint planer sur leurs têtes,
Et leur dit, rayonnant :
- Vous trouviez l'univers trop petit, et vous n'êtes
Qu'une ombre maintenant !

Ô princes ! et vos os, hier pleins de jeunesse,
Ne seront plus demain
Que des cailloux mêlés, sans qu'on les reconnaisse,
Aux pierres du chemin !

Insensés ! à quoi bon cette guerre âpre et rude,
Le duel, ce talion ?...
Je vis en paix, moi l'aigle, en cette solitude,
Avec lui, le lion.

Nous venons tous deux boire à la même fontaine,
Rois dans les mêmes lieux ;
Je lui laisse le bois, la montagne et la plaine,
Et je garde les cieux.

Victor Hugo (Contemplations, 1856) 

Qui êtes-vous ?

Ma photo
Paris, Ile de France, France