PLAVA SERPA S BIJELIM
TUFNAMA
Plava serpa s bijelim tufnama
(skraceno PSBT), cini mi se praobrazac je svih serpi i lonaca diljem
svijeta. Vjerujem da u vecini
kredenaca, plakara, visecih kuhinja i polica sjedi bar jedna od tih nezvanicnih
kraljica sudja. Ovim mojim kratkim dopisom zelim joj odati zasluzene pocasti.
 |
| Safet Zec : Prozor |
Prvo i prvo, voljela bih
istaknuti da sam vlasnica dvije takve serpe. Jednu imam vec odavno ovdje u
Parizu, a u jednom od gorazdanskih kineskih ducana prije nekoliko godina kupila
sam njenu dvojnicu osrednje velicine. Izgledala mi je savrsena za
‘prokuhavanje’ mlijeka. Naime, kad sam u Vinaricima kupujem nekuhano, tek
pomuzeno mlijeko koje po nekom propisu treba prokuhati. Ja to samo ponekad
cinim, ali najcesce ga volim piti nekuhanog, jos mlakog, mada u njemu, tako se
bar prica, moze biti nekakvih opasnih mikroba.
Jedna od izuzetnih osobina plavih
serpi s bijelim tufnama je to sto
daju dojam da su unutra, a i s vana nekako uvijek bijelje i cistije od ostalih,
bilo koje boje da su. Ne znam da li je u pitanju dvostruki kontrast izmedju
plave (s vanjske strane serpe) i bijele (iznutra), skupa s vjestom
geometrijskom igrom savrsenih bijelih krugova na cini se, beskonacnoj plavoj
podlozi. Kad ljeti u sumrak promatrate nebo (tamnoplavo) s nekoliko paperjastih
bijelih oblaka na njemu, imate slican dojam cistote, sjaja i beskraja. Usudjujem se nadati se da prethodna
poredba nije presmjela niti previse vjestacka.
Takodjer mogla bih se kladiti da
vecina vlasnika ili vlasnica PSBT prokuhavaju, podgrijavaju mlijeko ili griju
vodu iskljucivo u toj vrsti posuda[1],
a posebice one familije koje imaju malu djecu. Izgleda nelogicno, nedolicno,
potpuno neprikladno kuhati u PSBT bilo sta drugo ‘sareno’ - povrce, supe,
gulase, a da i ne govorim o jelima tipa bosanski lonac, sataras i slicno. Ma
koliko da poslije serpu trljas, peres i splahnjivas gubi se taj dojam izvorne
cistote i bjeline.
Ali, poput svega zivog i nezivog
na ovom svijetu i plave serpe s bijelim tufnama stare, gube sjaj, krhaju se,
obijaju i na koncu postaju nepozeljne. U bogatijim dijelovima svijeta
zavrsavaju neslavno na smecu. U siromasnijim dijelovima svijeta, kad ostare,
zahrdjaju i probuse se, neke plave serpe s bijelim tufnama nastavljaju zivjeti.
Vode drugi dio zivota, istina manje glamurozan, ali ipak ne tako los. Pretvaraju se naime u jako zgodne lonce
za cvijece. Nekoliko njih
mozete i dan-danas vidjeti u okvirima prozora starih kucica Donje Mahale i na nekoliko slika Safeta Zeca,
jednog od mojih najdrazijih slikara.
Na neki nacin ove posljednje su
besmrtne.
[1] Vrijedilo bi napraviti anketu s dva pitanja : 1)
Da li imate bar jednu plavu serpu s bijelim tufnama ? 2) Da li u njoj prokuhavate
mlijeko ?
