Mom dajdzi Ahmedu Posvandzicu, sportskom novinaru
i dugogodisnjem suradniku ‘Glasa Gorazda’
Moj prijatelj Paul i ja imali smo srece jer je u sektoru C na istoku Stadiona Saint-Denis bilo relativno puno navijaca i navijacica za Bosnu i Hercegovinu. Plavokosa djevojka koja je stajala ispred nas, bacila je iskosa letimicni pogled u pravcu novopridoslih posjetilaca i nastavila mahati svojim plavo-zutim salom visoko podignutim iznad glave. Izgledalo je da smo uprkos tome sto smo ‘parlali’ francuski, ipak bili dobrodosli, mozda jer sam i ja imala slican sal, a Paul joj se zavodnicki smijeskao ispod stita svog kacketa sa izvezenim Vuckom. Sto se tice ostalih nasih navijaca, vecina je bila sa zastavama grb sa zvijezdama, a poneki i sa ljiljanima. Nosili su ih lezerno preko ledja kao ogrtace, a neki kao suknje ili konobarske kecelje. Svi nasi navijaci stajali su na nogama - od pocetka do kraja utakmice - za razliku od francuskih navijaca od kojih je vecina sjedila (‘Bas k’o da su u Operi’, veli mi Paul na uho).
Stadion koji moze primiti osamdeset hiljada posjetilaca bio je dupke pun. Medju njima bilo je oko osamnaest hiljada nasih navijaca, sto pristiglih iz domovine, sto ‘dijaspore’ iz okolnih europskih zemalja. Tokom nekoliko dana koji su prethodili mecu, plavo-zuti tsunami sirio se po Parizu, fotografirao nemilice ispred kljucnih turistickih znamenitosti i spomenika, vjezbao navijacke pjesme, parole, brojanice, usklike i povike. Na svakom koraku odjekivalo je od ‘Volim te Bosno ! ‘Volimo se, druzimo se, hej ! hej ! hej !’ ‘Ne daj se Bosno !’‘Ko ne skace nije s nama, hej, hej, hej !’
Prvo poluvrijeme, van svake sumnje, bilo je iskljucivo ‘nase’. Nadmasili smo francuske igrace koji su ocigledno bili iznenadjeni kvalitetom igre BH reprezentacije. Kad je petnaestak minuta pred kraj prvog poluvremena Dzeko u visokom elegantnom luku, zabio Lorisu gol, nastala je prava ludnica. Cijeli stadion odjekivao je od usklika : ‘Volim te Bosno !’, ‘VOLIM TE BOSNO !’
Nakon predaha, saznali smo preko razglasa da je u BH timu promijenjen golman. To je bio pomalo nelogican potez jer je nas vratar bio besprijekoran tokom cijelog prvog poluvremena. Jest’ da nije imao bas puno posla, jer se igralo uglavnom na francuskoj strani igralista ! Francuski nogometasi koje je na pauzi trener Laurent Blanc najvjerovatnije pravo dobro ‘iskefao’ zbog nedovoljne borbenosti i koncentracije, poceli su pokazivati zube u drugom poluvremenu. BH ekipa se uglavnom branila, ne uspjevajuci pronaci inspiraciju iz prvog poluvremena. Nas novi golman je ipak lijepo odbranio nekoliko francuskih gadjanja iz kornera. Neposredno poslije toga dogodio se kobni penal. Nakon izjednacenja nasi navijaci su odjednom usutjeli, skamenili se. Paul je povikao ‘Ma ovo je uzasno, sramno ! Francuski navijaci su naravno blistali od srece, mahali kao ludi zastavama, lupali nogama.
Na povratku, u vozu za Pariz (stadion se nalazi u sjevernom predgradju grada) sjedili smo skupa s dva BH navijaca. Otac i sin porijeklom iz Tuzle, rezignirano su se nam se smijesili. Paul ih je zapitao sta misle o penalu. Otac je izjavio da ce cim stigne u hotel, smjesta provjeriti jedanaesterac na snimku. Sin je podigao pogled sa svog mobitela, stao nesto pricati o narednim baraznim utakmicama. Njega ocigledno taj zlosretni penal nije vise ni zericu zanimao.
Bilo kako bilo, da se slican incident dogodio francuskim, engleskim, spanjolskim, talijanskim ili bilo kojim drugim europskim navijacima, njihove vlade bi prekinule diplomatske odnose, a njihove reakcije prema sudiji – bio on u pravu ili ne – ne bi ni u kom slucaju bile tako mlake i fatalisticke kao sto su bile reakcije nase publike i nasih igraca. Oni bi njihovo negodovanje izrazili otvoreno, jasno, bucno i glasno.
Da se to dogodilo na ovoj utakmici, moguce je da bi za preostalo vrijeme meca sudija pokusao popraviti nepravdu presudjujuci koji slobodni udarac vise ekipi koju je ostetio. Sudije su takodjer od krvi i mesa, nadareni su emocijama, osjecaju griznju savjesti, zar ne ? Ali takodjer je mogao nekom nasom igracu dati crveni karton zbog brutalnog negodovanja i nepostivanja sudijskog autoriteta.
Pa neka bi!
